TEKSTOVI NA BLOGU

Tuesday, June 18, 2013

IVAN JEVTOVIĆ O ULOZI U PUTU RUŽAMA POSUTOM I MNOGO ČEMU JOŠ

Premijera filma o princezi Oliveri „Put ružama posut“ najavljena je na leto, prema nekim ranijim spekulacijama, na Vidovdan. Šta priča o princezi koju je Srbija poslala u Bajazitov dvor nakon Kosovske bitke kao zalog miru oduzima ili dodaje kosovskom mitu? Sa druge strane, zašto je ovaj deo priče o čuvenoj 1389. godini čujemo možda prvi put?

Uloga Bajazita Prvog u ovom filmu povod je za intervju sa Ivanom Jevtovićem, pozorišnim, filmskim glumcem i frontmenom benda Deca loših muzičara. Imalo je, doduše, i drugih povoda. Jevtović igra u komadu koji se, kako kaže, pojavio u Ateljeu 212 u pravi čas – “Revizor”. Za reviziju i preispitivanje je, izgleda, mnogo toga: srpski fim, umetnička hrabrost, perspektiva mladih muzičara. Jedino se „poetika Pinka“ uprkos svemu održala.

Reditelj filma o Oliveri Marko Novaković je rekao da srednjovekovni period nije mnogo obrađivan u srpskoj kinematografiji. Kako je to moguće kada je srednji vek “mitski” deo srpske istorije?

Tu fantastičnu priču o Oliveri nam nikada nisu ispričali, ni u osnovnoj, ni u srednjoj školi. Sećam da nam je u školi pominjano da je posle Kosovske bitke, Bajazit, kada je čuo za smrt oca, pogubio starijeg brata Jakuba i da je postojao neki ratni ugovor, ali bez ikakvih detalja. Priča filma „Put ružama posut“ je istinita i ima fantastičan zaplet za holivudsku melodramu. Mi smo baš upoređivali sa nekim drugim antologijskim filmovima i čitali neke drame. Olivera je jedna od velikih herojskih ličnosti koja je uspela zahvaljujući svojoj žrtvi i odnosu sa Bajazitom da sačuva Srbiju koja je mogla da bude pregažena kao neke države iz okruženja.

Đuza Stoiljković mi je, doduše, rekao da je kao klinac gledao dramu o Oliveri u Kruševcu. Kada je čuo da ja to snimam, rekao mi je : „Pa, to je divna priča. Ja sam kao dete plakao“. To je bilo kada je Đuza bio mali, znači, pre mnogo decenija i priča je očigledno zaboravljena.

Je l zapravo reč o tome da smo se zaustavili na Kosovskom boju i da nas događaji nakon toga nisu zanimali?

Vidovdan je u našem narodu uzidan kao kraj svih krajeva i to je blesavo. U mojoj osnovnoj školi nastavnica istorije nas je svakog časa preslišavala tu 1389. godinu kao mantru. Očigledno je postojala potreba srpske političke elite da tu godinu zapamte. Ja se sa tim ne slažem. Bio sam na nekom festivalu dečijih pozorišta u Istanbulu i tamo smo upoznali neke turske istoričare. Tada su nam oni u nekom razgovoru rekli: „Našem narodu ta bitka uopšte nije poznata, mi istoričari znamo za Kosovski boj kao jednu od usputnih bitaka u tom trenutku, a glavni cilj Osmanske imperije je bio Beč“. Da se ne lažemo, metropola na Balkanu u to vreme nije postojala.

Da li je lik Bajazita prva istorijska ličnost koju igrate?

Zbog boje kože nisam ni mogao da budem baš mnogo likova iz srpske istorije. Obradovao sam se prošle godine kada je bila priredba povodom Kumanovske bitke. Zvali su me da budem Aleksandar Karađorđević koji jeste bio malo tamnoput. To je ta jedna uloga pre Bajazita.

Više ovde: http://www.b92.net/kultura/intervjui.php?nav_category=1083&nav_id=723922

No comments:

Post a Comment