TEKSTOVI NA BLOGU

Monday, August 12, 2013

BLIC KOLUMNA DRAGANA BJELOGRLIĆA

“Montevideo” u Kini. San koji je postao stvarnost. To se retko dešava. Trebalo bi da je lepo. I jeste.

Zašto mi se, onda, javlja ukus gorčine.

Jer sam prokleti Balkanac, Srbin, koji ne zna da se raduje? Jer sam filmadžija koji je našao da se bavi najskupljom umetnošću u siromašnoj zemlji? Jer sam već 35 godina u srpskoj kinematografiji i bliži mi se pedeseta?

Možda. A možda i ne.

 Jer Srbi su veseo narod, i ako išta znaju, znaju da tuguju i da se vesele. Ja sam taj.

Ako me je išta naučilo 35 godina filmskog iskustva, to je da, za film u Srbiji nikad nije bilo dovoljno para, a filmovi su se ipak pravili.

Pedesete su, kažu, najbolje godine…. Znači nije to. Šta je?

Velika većina uspešnih projekata u Srbiji su plod lične inicijative pojedinaca ili grupe pojedinaca, plod individualne hrabrosti, često ludosti.

Zato i jesmo uspešni, uglavnom, u sportu i umetnosti.

Ne mogu a da, u ovim trenucima slavlja i radosti, ne pomislim na mog producenta Dejana Petrovića.

Koliko je morao da bude hrabar i lud, da uđe u sve ovo. SAM.

Koliko su mu puta zatvarali vrata u “Ministarstvu kulture” kada smo počinjali snimanje, jer nisu razumeli zašto bi Srbija podržala jedan ovakav film. Pa upravo su dali pare za film Danisa Tanovića, koji se zakleo da nikada neće doći u Beograd. Danisa mogu i da razumem. Njih ne.

Ne mogu a da ne primetim kako Dejan Petrović već četiri godine kao Sizif gura stenu, dok većina kulturne javnosti, kao da navija za stenu.

Jer ako, ne daj Bože, dvojac Petrović – Bjelogrlić uspe, kako da nastave sa uigranim finansiranjem filmova koji nikog ne interesuju. Kod nas baš nikog, a u poslednje vreme bogami, više ni trećerazredne festivale koji su ovde proglašavani za veliki uspeh.

Taman su svi poverovali kako je za uspeh u Regionu i svetu neophodno da se malo “posipamo pepelom”, kad, gle, serija u kojoj su Srbi fini a peva se i srpska himna najgledanija u Hrvatskoj?!

Film o “normalnim Srbima” vole širom sveta. Stigao i do Kine!?

Ne mogu a da ne pomislim na dobrog čoveka i smušenog ministra, Bracu. Da li je, kao ovo prvo, pozvao nekog od nas i rekao… ”Ne mogu da Vam pomognem, jer para nemam, ali dođite na kafu da Vam čestitam “. Nije. Nažalost.

Kolumnu u celini možete pročitati ovde:  http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/398377/Dragan-Bjelogrlic-Zivot-je-kada-imas-san-i-verujes-u-njega

No comments:

Post a Comment